Da li je na WSOP turniru baš sve tako sjajno

Donosimo Vam pogled jednog čovjeka na WSOP turnir, njegovo mišljenje o hrani, dealerima i kako se svi zajedno odnose prema igračima.

Sedam godina dolazi igrati u Las Vegas WSOP turnire. Kao i većina, došao je zajedno s Moneymaker efektom igrajući online.

Devet godina ranije, kada je prvi put uplatio $50, bio mu je san jednog dana igrati zajedno s profesionalcima na WSOP turniru, te je sretan što mu se želja ispunila. Kroz svo ovo razdoblje imao je i nešto uspjeha, te se pojavio na ESPN-u 2008 kada je došao duboko na Main Eventu.

Život polu profesionalnog poker igrača nije onakav kakvog ga je zamišljao, te nikako nije sebe zamišljao u tom poslu, no iskustvo ne bi mijenjao za ništa na svijetu. Vratio se 2012 godine na WSOP, stariji i iskusniji te ponešto pametniji u borbi za novce koji mijenjaju život.

Poker dealer

Evo što je zapazio:

Kako je više online igrač, live poker mu je dosadan. Vidi se samo 20-40 ruku na sat, što je u totalnoj suprotnosti od online igre gdje se može vidjeti i nekoliko stotina ruku. Naravno, više pažnje posvećujete live pokeru jer vas za računalom svašta može ometati.

Ove godine se odlučio koncentrirati samo na stol. Možete vidjeti neke ključne stvari o svojim protivnicima ukoliko dovoljno obraćate pažnju na njih. Nije lako, ali odlučio je postati profesionalac te mora raditi jako puno na svojoj igri.

Caesars Entertainment i WSOP svake godine sve manje pažnje obračaju na igrače. Zaista je sramotno kako WSOP ne može napraviti nešto više za igrače, a ubiru milijune u rejku.

Organizacija je loša jer su dealeri loše trenirani, visoke i smiješne cijene jela (jabuka oko 16 kn), glavno jelo je mizerno, stolice su neudobne, pravila nejasna, neprofesionalni manageri, loša organizacija.

Oko 7% ukupne nagrade ostaje Casinou, a zbog toga su mogli ponuditi veću kvalitetu svega. Ipak, izgleda da su oni korporacija koja želi svaki cent zadržati za sebe, jer znaju da bez obzira na uvijete, igrača će biti u Las Vegasu.

Las Vegas će uvijek biti pun, to je činjenica, no prema igračima bi se trebalo ponašati pristojno i zadržati ih, a ne tjerati. Igrači su uvijek na prvom mjestu.